* * * * *

nedjelja, 7. veljače 2016.

SAŠA NOVAK RADULOVIĆ (INTERVJU 2016)

SAŠA NOVAK RADULOVIĆ

(EX NUŽNI IZLAZ, PSIHOMODO POP, VIRUSI, NOVAK&KOPOLA)

POVRATAK PUNK ROCK LEGENDE - INTERVJU 2016

PITANJA: GORAN POLAK

Početkom osamdesetih Karlovac je imao jaku punk-rock scenu, ali na žalost ni jedna od grupa koje su tada egzistirale nije uspjela izaći iz nekih lokalnih okvira. Kako je shodno tome čitava ta scena ostala nepoznata širem krugu ljudi, zamolio sam Saleta da mi za početak kaže par riječi o punku u Karlovcu i o svojoj prvoj grupi „Nužni izlaz“? 
U ožujku 1981. godine, ili bolje rečeno 22.ožujka, nastupao sam prvi put sa svojom grupom Nužni izlaz. Bilo je to u u tadašnjem disku Hrvatskog doma, dva tjedna nakon nastupa grupe Konzerve u kojoj je bubnjeve svirao moj budući bubnjar i najbolji prijatelj Darko Dobrodolac. Na basu je bio Bruno Konjević, moj budući fotograf. Što se sounda tiče bili smo isti smjer, ali su oni imali nekako više iskustva.
Bili smo im zavidni na tome, ali smo isto tako bili i uporni. Kupio sam, u stvari tada još uvijek mama na kredit, svoje prvo pojačalo Čajavec 50w i već sam tada bio najglasniji.
Rock scena je u to vrijeme bila jaka, a mi smo još uvijek bili klinci, ali svejedno do 1983. sam imao više zapaženih svirki u Zagrebu (Klub Istrana, Jabuka...). S vremenom, polako ali sigurno karlovačka scena se počela raspadati odlaskom na odsluženje vojnog roka. Još par godina je sve to trajalo, ali je mene već put odveo za Zagreb.


NUŽNI IZLAZ
DEMO SNIMKE 1982
1. Crni gavran
2. Gubim te
3. Nosi se od nas
4. Uživaj, zabavi se
5. Pobjego sam
6. Ja sam tu
7. Umoran svijet
AUDIO SNIMKA IZ SALETOVE ARHIVE

Nakon prve žestoke punk faze početkom osamdesetih u kojoj se Gobac furao na Rottena, Psihomodo pop je krenuo nekim novovalnim smjerom, te se tek tvojim dolaskom ponovo vratio u punk rock kolosjek. Možeš li se prisjetiti tih svojih početaka u Psihomodo popu? 
Kako da ne. Gobac je rodom iz Karlovca, znamo se hiljadu godina.... Znao je da sviram, čuo je kako, i dopalo mu se. Pozvao me na probu i već nakon dvadeset dana smo imali prvu svirku.
Sjećam se da tada nisam baš bio pri novcu, a trebalo je svaki dan putovati s gitarom za Zagreb. U pet popodne smo imali probu, do otprilike osam, a prvi vlak za Karlovac je nakon probe išao tek u 22 sata i 30 minuta. Bio sam sretan kad sam imao za grah u express restoranu. Oko jedan ujutro bi došao kući i tako otprilike tri godine. Bez pare, ali rocknroll. 
Zašto ste toliko forsirali prepjeve nekih stranih hitova, kad ste svi u bendu bili dobri i kreativni muzičari itekako sposobni raditi kvalitetne autorske pjesme? 
Pojma nemam. Dobra pjesma je uvijek dobra pjesma. Svi to rade pa i mali Mujo... Šalim se. Dobro nam je došlo osobito poslije u Amsterdamu.
Kako tumačiš to da ste godinama biti demo bend, pogotovo ako se uzme u obzir da ste imali više fanova od mnogih bendova koji su dobivali ugovore? Bio sam nedavno na nekoj tribini gdje su ljudi iz Jugotona tvrdili da su čekali da sazrite kao bend (!?!) i da je vrijeme pokazalo da su bili u pravu. 
Pazi, Jugoton nije bila neka nezavisna kuća da radi s nekim ludim balavcima. Oni su htjeli garanciju za uložene novce i profit. Tako radi cijeli svijet. Mi smo bili preludi i to nam je dobro došlo. Naučili smo bolje zanat.

PSIHOMODO POP
DEMO SNIMKE 1986/87
1. Dizanje
2. Telegram Sam
3. Frida
4. Sunday Morning
5. Ona me osjeća
6. Leteći odred
7. Ramona
8. Nebo
9. Sve je propalo
10. Ja sam
11. Zauvijek
12. Pile
13. Vratit ćeš se ti

AUDIO SNIMKA IZ ZIHEROVE ARHIVE

Album „Godina zmaja“ vam je donio veliku popularnost u tadašnjoj nam državi i sigurno će ostati zapamćen kao jedan od najboljih albuma čitavoj generaciji klinaca koja je otprilike u to vrijeme otkrila rock'n'roll, ali ne mogu a da ne kažem da je taj dugo očekivani album isto tako pomalo razočarao onaj dio vaših starih fanova koji vas je do tada redovno pratio na koncertima, jer neke pjesme poput „Ramone“ ili „Ja volim samo sebe“, su bile toliko ispeglane da su bile bliže pop muzici nego punk rocku koji vam je do tada bio zaštitni znak. Da li su te promjene došle spontano tijekom snimanja ili je ipak bio radni zadatak napraviti album za šire mase? Da klinkice vrište… 
Opet ista stvar... Da smo bili prežestoki ne bi od nas ni pol bilo što smo postali. Neću reći da sam u potpunosti bio zadovoljan, nisam, ali bilo je stisni zube i idi dalje.
O vašem koncertu na nizozemskom rock festivalu Grote prijs of Netherland i o tome kako vas je Marcel Vanthilt popušio te pustio na MTV-ju (što je u to vrijeme za neki bend sa Balkana bila prava naučna fantastika) zna se manje više sve, ali o vašim inozemnim turnejama koje su nakon toga uslijedile se nije puno govorilo. Moglo se ćuti par snimaka sa koncerta iz legendarnih nizozemskih klubova Paradiso i Milky Way koji su objavljeni na albumu „Live in Amsterdam“, a o tromjesečnoj turneji po SSSR-u čuo sam samo da ste se vratili sa gomilom votke i kavijara. Možeš li se prisjetiti tih svirki u Nizozemskoj i u majci Rusiji? 
Nizozemska je bila san, a Rusija je bila noćna mora. Sa time sam sve rekao. Dodao bi još samo da smo i u jednoj i drugoj priči ostali dosljedni sebi. I da je bilo žestoko.
Da li je tvoj američki brat blizanac Johnny Ramone slušao Psihomodo na vašim zajedničkim koncertima sa Ramonesima u Zagrebu i Ljubljani? 
Da. U Ljubljani su došli nakon svirke i slikali smo se zajedno. Nažalost ta mi je slika nestala. Bili su iznenađeni sa našom svirkom i to su nam otvoreno rekli 




Na koncertima Psihomodo popa je uvijek bila dobra zajebancija, no možeš li ipak izdvojiti neki koji ti je po zajebanciji na stageu ostao u posebnom sjećanju? 
U Mostaru... Prvo sam trebao izaći sam na pozornicu i svirati riff, a tek onda je trebao izaći bend. Svirao sam sigurno par minuta, a bend ne izlazi. Razlog je bio što sam svirao iz krive harme, a nisam ni primjetio.
Šparka mi je znao i iskopčat pojačalo. Ja izađem i ništa. Ali zato je slijedila kazna. Pošto nije imao štimer znao sam mu usred svirke naprosto raštimati bas.
Sexy Magazin“ je izašao 1990. godine, ali je zbog rata ostao zakinut za turneju koja bi ga promovirala? 
Rat je pokvario više toga ne samo našu karijeru... 
Da u današnje vrijeme netko stavi na omot albuma poznati lik iz crtića sa sjekirom u leđima i fotografiju ekipe koja pije i puši sigurno bi se na njega obrušile sve moguće udruge za zaštitu djece. Čitava ta priča oko albuma „Tko je ubio Mickey Mousea?“ mi se činila podosta konfuznom. Bio je reklamiran kao album za djecu, ali činilo se kao da je nekako „prežestok“ sa djecu, a opet previše dječji za sve ostale. 
To je bio period loše inspiracije. Nismo imali ništa bolje, a ideja kao takva nam je pomogla da malo ispunimo prostor.
Remek djelo za kraj. „Srebrne svinje“ su oduševile i publiku i kritiku, te je to po mnogima najbolji album Psihomodo popa. Sve je izgledalo savršeno. Od Lupinove fotografije na omotu, Bininog „Božesačuvaj“ dizajna, Gonzovog videa za pjesmu „Starfucker“ koji je promovirao album, pa do zanimljivih aranžmana pjesama, dobrih tekstova i tvoje od svih hvaljene produkcije. 
Ja sam osobno sebi zadao visoke ciljeve. Bio sam pod utjecajem Nirvane, Metalice, U2, REM, htio sam sa gitarom postići zvuk koji će se pamtiti. Puno sam mozgao, preuzeo ulogu muzičkog producenta i da ne nabrajam dalje... To je i u svijetu bio period kad je bilo puno dobrog rocka i zadovoljan sam da je tako ispalo... 
Kako je došlo do toga da se na albumu nađe pjesma Klinske Pomore „Gad“ i da u njoj gostuje Damir Kamenski Kemac, zagrebačka punk legenda i Gobčev suborac iz toga benda? 
E kad bi ti ja to sada znao. Naprosto dosta je ljudi gostovalo na toj ploči, puno se smjerova i inspiracija istraživalo. Tako je došla i ta ideja.
Čuo sam od nekih ljudi da postoji još jedna puno otkačenija verzija mixa albuma „Srebrne svinje“. Da li je to urbana legenda ili ima istine u tome? 
Ne postoji, ali dobro je da se o tome priča.
Uz Psihomodo pop u devedesetima si svirao i u cover bendu Virusi. Tko je još sa tobom bio u tom bendu? Sjećam se samo basiste iz Pištinog benda Hard Time. 
Iz Hard Time je na početku osim Marka bio i Mlinka, bubnjar, i moj dobri prijatelj Tićo na gitari. Poslije je Mlinku zamijenio Markić na bubnju. 
Da li je publika znala pjesme koje ste svirali s obzirom da Glam rock nije bio previše isfuran kod nas? 
Je je, ali smo i mi imali dobar time-ing. Uz veliku podršku telke, srebrna odijela su bila hit.
Tko je bio zaslužan za tu otkačenu obleku? 
Pazi, ja sam odrastao uz glam rock. Gary Glitter, Sweet, Suzie Quatro... Naše prve dvije svirke su bile u kožnjacima, ali to nije išlo. Ili glam ili ništa.
U isto vrijeme si kao član grupe Le Cinema svirao i sa Dragom Mlinarcem. Neko sjećanje na Legendu? 
Drago je čovjek koji sa svojim glasom i gitarom sam ispuni prostor, na tebi je samo da ga pratiš i uživaš. 
Mislim da si kao producent Greaseballsa napravio super posao i da je velika šteta što tada zbog rata nije izašao njihov album. Kako si se snalazio sa tim mladim i divljim rockabilly klincima u studiju? 
To mi je bio gušt za radit. Dobri, mladi , divlji... Malo sam i otpjevao, a i snimio pokoju gitaru. Baš je bio gušt. 
Da li je Piko Stančić kriv što si se u devedesetima navukao na produkciju? 
Ne samo kriv nego sam mu i doživotno zahvalan. Takva se šansa teško dobija.
Možeš li mi malo pobliže objasniti taj tvoj prijateljsko-poslovni "Novak & Kopola"odnos sa Pikom za vrijeme rata? 
O tom periodu nerado pričam. Nitko nije znao šta se dešava. Za jednog rockera absolutno teško razdoblje.
Činjenica je da je rat definitivno sjebao čitavu hrvatsku rock scenu, ali za razliku od onih koji su napustili zemlju kad je sve počelo, ti si ostao i otišao tek sredinom devedesetih, kada je rat već došao svome kraju, onda kada su Fiju Briju koncerti kako-tako ponovo vratili rock muziku u Zagreb, kada je izgledalo da vrijeme depresije ipak polako prolazi. Činilo se kao da je bilo idealno vrijeme za novi album Psihomodo popa, a ne za tvoj odlazak. Možeš li mi otkriti što je bio razlog što si sve ostavio iza sebe i otišao u Njemačku? 
Nisam se više slagao sa smjerom u kojem ide band, zvukom, a možda i pomalo napeti međuljudski odnosi. Sve u svemu, to je bilo to.
Nakon što si otišao, kao da te netko izbrisao. Više se ništa nije čulo o tebi. Što si radio sve te godine? 
Bavio sam se privatnim poduzetništvom. Unazad deset godina web designom. Počeo sam slagati temelje za svoj muzički biznis, studio i svoj Label OHHO Records 
Prije par godina si izdao EP „Once upon a time (I was a rock'n'roll star)“. Možeš mi reći nešto više o tom izdanju? 
Godinama nakon mog odlaska još uvijek je brujalo u glavi, pa sam došao na ideju da to polako i uobličim u jednu ploču. Nažalost bilo je to u periodu velikih privatnih promjena, tako da EP nije dobio dovoljnu podršku, te je samim time polako nestajao. Svejedno sam zadovoljan sa pjesmama i nalaze se u repertoaru za dalje. 
Za ovu godinu si najavio povratak na hrvatsku scenu sa novim albumom koji se najavljuje kao svojevrsna retrospektiva tvoje karijere? 
Tako je. Kao što sam rekao 22.3 je bila moja prva svirka, tako da će se uskoro napuniti 35 godina od tada. Nema boljeg momenta nego da se ponovno zarola malo. Novi album će se zvati "MinimalKA(rlovac)". To je u prvom redu trebao biti EP, znači minimalno, sa pjesmama od moga prvog benda i od moje prve demo produkcije Lorelei također iz Karlovca (današnji Goblini iz Srbije). Tek kasnije se sve to pretvorilo u jedan puno veći projekt. Naslov MinimalKA mi puno znaći...
Priprema li se neka koncertna promocija? 
U svakom slučaju.
Moram ti za kraj priznati da su mi Psihomodo pop bili jedan od omiljenih bendova u osamdesetima. Hvala ti za ovaj intervju. 
Hvala tebi puno.
SVE NOVOSTI VEZANE ZA NOVI ALBUM I KONCERTE
BITI ĆE SLUŽBENO OBJAVLJENE  NA WEB PORTALU
STRAŽARNI LOPOV 2016



Nema komentara: